Joomla 1.5 Template By Youjoomla.com

Vijence i cvijeće na spomenik položili su predstavnici SUBNOR-a Ugljevika i Bijeljine te delegacije vojvođanskog SUBNOR-a i mjesnih odbora iz Šida, Surčina, Adaševaca, Beočina i Sremske Mitrovice kao i predstavnici Saveza boraca iz Dobanovaca i Rume.  Vijence su položili i predstavnici opštine Ugljevik te ugljevičkih partija - Socijalističke partije, Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Partije demokratskog progresa.

Obraćajući se okupljenima, narodni poslanik i predsjednik Socijalističke partije Republike Srpske Petar Đokić podsjetio je da su narodi bivše Socijalističe federativne republike Jugoslavije dugo uživali u miru, slobodi i socijalnoj jednakosti koju su životima platili pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta.

Oni su, rekao je Đokić,  poginuli u borbi kako bi obezbijedili slobodu i život dostojan čovjeka.

- Nažalost, više nije tako jer danas imamo slobodu, ali ne i onaj osjećaj sigurnosti. Devedesetih godina udružili su se arogancija i sila  pa su  antifašizam gurnuli u stranu smatrajući da to nije vrijedno poštovanja, istakao je Đokić u ugljevičkoj Donjoj Trnovi pred učesnicima NOR-a, njihovim potomcima  i mnogobrojnim poštovaocima antifašizma.

Narodi na ovim prostorima, dodao je on, ponosni su što smo bili na strani onih koji su fašizmu zadali teške udarce i zato ćemo nastaviti da čuvamo tekovine NOB i sve vrijednosti antifašizma.

Među okupljenima bio je i veliki broj Vojvođana, odnosno potomaka i preživjelih  boraca koji su se protiv okupatora borili u istočnom dijelu Bosne.

- Iako su nastale nove okolnosti pa živimo u više država,  u nekom administrativnom smislu, mi sa ove strane Drine duboko osjećamo da smo jedno,  istakao je Đokić.

 SJEĆANJA

Iako je prošlo skoro sedam decenija od kada je završen Drugi svjetski rat partizan Branko Rođinović, sa Fruške Gore, i danas se sjeća mnogih događaja iz NOR-a. Zajedno sa mnogobrojnim Vojvođanima i on je prešao Savu i borio se u istočnoj Bosni iako mu je tada bilo svega 16 godina.

Rijeku Savu je, kako kaže, prešao u Velinom Selu u Semberiji, u prvoj polovini novembra 1942. godine.  Prema njegovim riječima, u istočnoj Bosni se borilo oko pet hiljada Sremaca.

- Najviše se sjećam svakodnevnih borbi i gladi. Po sedam dana nismo imali šta da jedemo ali nas ni to nije moglo slomiti. Narod nam je davao hranu dok je imao, ali je teško bilo kada ni narod nije više imao, svjedoči Rođinović.

Sve ofanzive i borbe sa neprijateljskim divizijama su bile teške ali kaže da je ipak najzloglasnija bila  13. SS ,,handžar" divizija koju po zlu i danas pamti narod podmajevice kao i Vojvođani koji su se borili sa ove strane rijeke Save.

SPOMENIK U DONJOJ TRNOVI

Spomenik borcima Srema i istočne Bosne koji su pali u narodnooslobodilačkom ratu od 1941-45.  simboliše nadljudsku i zajedničku borbu partizana Vojvodine i Bosne protiv fašizma. U kompleksu kod samog Spomenika nalazi se i Spomen-kosturnica u kojoj je sahranjeno je 567 partizana - ranjenika, koje su mučki ubili pripadnici zloglasne 13. es-es ,,handžar" divizije, u aprilu 1944. godine.

Oko spomenika nalazi se Spomen-groblje, na čijim su  mermernim pločama isklesana imena  3 278 partizana koji su poginuli u borbama na Majevici i u Semberiji.